VRBNIK - URBANA STRUKTURA

Kula ulica ulica

Snimak Vrbnika, odnosno karakterističan tlocrt stare jezgre pokazuje sve odlike srednjovjekovne sheme. Zahtjev terena, međutim, stvorio je osebujno naselje zgusnutih nastambi s istaknutim zvonikom i crkvom Sv. Marije na najvišoj točki stožastog terena.

U tlocrtnoj dispoziciji mogu se još i danas uočiti dva centra prema kojima gravitiraju uske i često nadkrivene uličice. Tu su i dva trga tzv. crkveni i pučki. Na prvom trgu, vjerovatno starijem, uz sjeverni rub naselja nalazila se osim župne crkve i zvonika i crkvena loža - sastajalište klera i Frankopanski kaštel, dok se na južnom trgu ”Place”, u blizini glavnog ulaza u mjesto, nalazila pučka loža i ”Podesterija” (glavna upravna zgrada). Taj trg pripadao je pučanstvu i na njemu su se održavale svetkovine s ”tancima”.

U sam grad nekad se ulazilo kroz dvoja vrata: “Vela vrata”-Dvera i “Mala vrata”- Dverca. Kraj samih ulaznih vrata bila je bratimska kuća Sv. Ivana. Na njezinu se pročelju nalazila velika zidna slika Sv. Krištofora što predstavlja u Hrvatskoj rijedak primjerak, a na kvarnerskim otocima jedini poznati primjer toga ikonografskog tipa.

Vrbnik je tipično starinsko mjesto, organizirano na tradicionalnoj primorskoj matrici, što znači da je na malom prostoru zgusnuta sva izgradnja. Gradić je stožasta oblika, s kućama stisnutima kao u grozdu koje su se radi sigurnosti pučanstva gradile unutar zidina, kako to svjedoče i danas djelomično sačuvane gradske zidine s oštećenom kulom.

Grad je podignut na živoj stijeni koja se u većini objekata i dandanas vidi kao dio ukopanih zidova najniže etaže. Isprekrižan je tijesnim i vijugavim ulicama, s brojnim ”slijepim ulicama”, uskim prolazima s puno svodova nad kojima se dižu stare zbijene kućice. Zgrade u Vrbniku izgrađene su u nizovima, a s obzirom na rabljene arhitektonske elemente pročelja su im gotovo bez iznimke skromna s karakterističnim vanjskim stepenicama i voltama.

Krovišta Krovišta objekata najčešće su rješena karakterističnom konstrukcijom mediteranskog kulturnog kruga kao kosa dvostrešna, u inačici kao dvostrešna mansardna krovišta, a rijeđe su zastupljeni jednostrešni i ravni krovovi. Povijesne pregradnje i nadogradnje, izdizanje pojedinih objekata i ostvarenje ”prava na pogled” ili ”težnju za suncem” često su rezultirali neočekivanoj geometrizaciji krovnih ploha, koje pridonose općem ugođaju slikovitosti grada.

Skučen teren i zahtjevi strmog terena ostavili su malo slobode arhitektonskoj artikulaciji, zato dimnjak kao slobodnostojeći i samosvojan građevinski element biva naglašeno oblikovan kao skulptura koja u prostoru naznačuje i smješta ogjekt. Težnja za umjetničkim izražavanjem i potvrdom individualnosti ispunila se u oblikovanju završetka dimnjaka, koji predstavlja zaštitni znak kuće - ognjišta.

 

Dimnjak Dimnjak Dimnjak Dimnjak Dimnjak

 

Početkom XIX. stoljeća Vrbnik se proširio izvan gradskih zidina. Tako je nastao novi gradski trg Škujica i započela je gradnja kuća većih gabarita s prostranim dvorištem (dvorom).

 

Vrbnik - značajne građevine
    Zaštićeni spomenici kulture

© Ineco, 1995./2005.