NOVI VINODOLSKI

Novi Vinodolski se smjestio na strmom brežuljku, iznad ušća Suhe Ričine, u jugoistočnom kraju Vinodolske doline. Naselje prati konfiguraciju terena, a njegova silueta dominira Vinodolskom dolinom.

veća slika veća slika veća slika
Novi Vinodolski
Panorama
Novi Vinodolski
Ambijent

U srednjem vijeku ovaj je gradić branio prilaz dolini. Za frankopanske vladavine početkom XIII. stoljeća sagrađen je kaštel s kvadratičnim unutrašnjim dvorištem, pojačan ugaonim kulama. Oko njega se razvio Novi grad opasan bedemima koji je do danas sačuvao srednjovjekovnu strukturu uskih i krivudavih uličica i volti, malih trgova te vrijednih ambijentalnih cjelina i urbanističkih rješenja koja još imaju izvornu koncepciju i dispoziciju.

veća slika
Novi Vinodolski - Kaštel s kulom

U povijesnoj jezgri sačuvani su bedemi djelomično na sjevernoj i južnoj strani grada. Ulazna vrata u grad porušena su 1875. godine. Od Frankopanskog kaštela, u kojem je 1228. sastavljen Vinodolski zakonik, ostala je samo znatno restaurirana srednjovjekovna kula “Kvadrac”.

Na obali su ostaci starog grada Lopara (vjerovatno rimska tvrđava), i crkva Bl. Marije Djevice na Ospu s ruševinama pavlinskog samostana iz XV. stoljeća. Crkvu je podigao knez Martin Frankopan i imala je nad vratima frankopanski grb, sada uzidan na pročelju kaštela.

U XVI. stoljeću mletačka blokada umrtvljuje Novi, zaustavljene su gradnje i zaklade. Poslednji frankopanski darovatelj crkava bio je knez Vuk Krsto Frankopan, a Franjo Krsto Frankopan obnavlja rezidenciju u Kaštelu u povodu ženidbe s rimskom groficom Julijom Naro.

Nakon urote 1671. građevina propada, posebno od potresa 1750. godine. 1761. godine dvije trećine Kaštela je srušeno, a trećina je ostala za stan kaštelana. Kad se 1848. raspalo novljansko vlastelinstvo, Kaštel je došao u posjed općine koja ga je potkraj XIX. stoljeća preuredila u školu i sjedište administracije.

Pod utvrdom, u vrtači opasanoj suhozidom, sagrađena je 1716. na groblju kapela Sv. Jurja. Groblje je interesantno po nadgrobnim kamenim pločama građenim u tradiciji reduciranih stećaka kakve se ne nalaze u Vinodolu.

veća slika veća slika
Crkva sv. Filipa i Jakova
Detalj zvonika

Župna crkva Sv. Filipa i Jakova vjerojatno je izgrađena već u XIV. stoljeću. Jedno vrijeme je bila stolna crkva. Promjenom statusa, crkvi je produženo poligonalno svetište 1520. u stilu kasne gotike, a u XVIII. stoljeću je pregrađena i dograđena s pokrajnim lađama, u baroknom stilu.

U podu svetišta je nadgrobna ploča s likom modruškog biskupa Krištofera iz 1499. a na prvom bočnom oltaru drvena gotička madona iz XV. stoljeća. U XVII. stoljeću crkva je dobila vrijedne barokne, drvorezbarene klupe, a za glavni oltar nabavljena je pala s likovima svetaca titulara. U crkvenom su posjedu dva srebrna relikvijarija iz XV. stoljeća i iluminirani glagoljski kodeksi iz XV. stoljeća.

Na početku XX. st. generalno se pregrađuje pročelje župne crkve, ruši zvonik na ulazu, a po projektu arhitekta Vilima Rauschera uređuje se pročelje u stilu historicizma i 1909. započinje gradnja današnjeg zvonika, koji obrisu grada daje snažan vertikalni naglasak.

veća slika
Kuća biskupa "Krištofa"
Detalj grba iznad vrata (desno)
veća slika

Na Trgu Precrikva u Starom gradu je kuća biskupa Ivana Krstitelja Ježića, “Biskupija”, građevina raširenog zabata, simetrično raščlanjenog pročelja sa skromnim reljefnim ukrasom i sunčanom urom na prvom katu. Ta građevina daje poseban ton starom pučkom trgu koji je stoljećima bio središtem crkvenog života u Novom Vinodolskom.

Iz Novog Vinodolskog rodom su braća Mažuranić. Oni su svojim djelima najpotpunije iskazali težnje iliraca i pridonijeli buđenju nacionalne svijesti Hrvata. Njihova je rodoljubna orjentacija odraz zavičajne komponente utemeljeljene na snažnoj kulturnoj tradiciji Novog Vinodolskog.

Novi Vinodolski
  Ledenice
   Grad Novi Vinodolski

© Ineco, 1995./2005.