![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
Mala Učka registrirana je ruralna cjelina 1976. godine. Strukturu naselja činili su kameni gospodarski objekti s krovištem na dvije vode, pokriveni biljnom građom, s karakteristično podignutim jednim ili oba zabata, te stambeni objekti pravokutnog tlocrta, visine P+1, često s karakterističnom polukružnom ili četverokutnom prigradnjom za ognjište tzv. tornicom. Uz rub sela nalazi se sakralni objekt podignut početkom XX. Stoljeća i poklonac koji je u dosta derutnom stanju.
![]() |
![]() |
Iako je na višem položaju od susjednog sela Vele Učke, Mala Učka je dobila naziv po tome što je u njoj bilo manje kuća nego u susjednom selu. Postojale su tu nekada 22 stambene i 45 gospodarskih zgrada, ali su spaljene tijekom rata 1944. godine o čemu svjedoči memorijalna ploča podignuta u selu.
Okoliš naselja interpretiran je poljoprivrednim i stočarskim oblicima: njivama i sjenokošama ozidanim suhozidom. Šarolikost flore i pejzažna ljepota reljefa i krajolika s ruralnim kvalitetama naselja okruženog stijenama i pašnjacima predstavljaju izuzetnu prirodnu vrijednost.
Snažni izvori iznad sela, koji se javljaju na granici vodopropusnog vapnenca i nepropusnog fliša, redom su ograđeni da bi cijevima napajali turistička naselja liburnijske obale. Mala Učka je iz tih izvora dobila vodu iste 1912. godine kad i Opatija, međutim električnu energiju je dobila tek 1956. godine.
Nekad je u Maloj Učki živjelo 130 stanovnika , na njivama je uspijevao odličan krumpir, a na okolnim poljima pasla su stada ovaca. Danas je Mala Učka napušteno planinsko selo. Stanovnici su se odselili u Lovran, Opatiju i u druga priobalna mjesta na istočnoj padini Učke. Ipak posljednjih godina primjetni su znakovi revitalizacije Male Učke, zasad pretežito u funkciji privremenog i vikend boravka, o čemu svjedoči više rekonstruiranih kuća.
![]()
© Ineco, 1995./2005.