Osor na početku XVII. stoljeća ("Viaggio da Venetia a Constantinopoli" G. Rosacio")

Tragovi naseljenosti datiraju već iz prapovijesnog doba o čemu svjedoče brojni nalazi (grobovi iz brončanog doba, megalitski zidovi, ilirske gradine u okolici, nekropole itd.). U doba antike grad je u kontaktu s jadranskim grčkim kolonijama (nalaz novaca iz Korkyre), a razvija se naročito u rimsko doba. Tada je važno tranzitno mjesto na liniji najstarijeg poznatog pomorsko-kopnenog tranzita od Egejskog do Baltičkog mora. U to doba Osor je bio municipij - samostalna gradska općina i broji oko 25.000 stanovnika.

Unapređenjem pomorske plovidbe i promjenom pomorskih ruta Osor gubi prometno-trgovačku funkciju i stratešku važnost, a u XV. st. i upravnu funkciju te novo upravno središte postaje grad Cres. Nestankom tih funkcija započelo je gospodarsko nazadovanje potpomognuto i pojavom malarije, te već u XVI. st. Osor ima samo 500 stanovnika.

Gradska vrata - detalj reljefa	Biskupska palača - detalj grba

Osorski evangelistar, Rim, Vatikanska biblioteka

Nekada slobodna i bogata općina postaje sve siromašnija a ukidanjem višestoljetne venecijanske vladavine (179. god.)ni kratke napoleonova vladavina (od 1805. - 1814. god.), nije poboljšala prilike grada koji je sve više nestajao. Za austrougarske vladavine (od 1813. - 1919. god) grad je uglavnom održavan, a u sličnim okvirima očitovao se i period talijanske vladavine od 1918. - 1943. god. Gašenjem upravnih funkcija Osor je danas sveden na kategoriju malog mjesta.