Šire područje Kraljevice naseljeno je već u prethistoriji, u vrijeme ilirskog plemena Liburna. Prvi arheološki nalazi vezuju se za rimsku vlast, tj. prometne i obrambene građevine koje rimski osvajači grade na ovom području. Tome svjedoče antički nalazi u Bakru, na Plasama, te u Bakarcu, kao i pretpostavljeni ostaci rimskih stražarnica na uzvisinama nad Bakarcem i Turinovim Selom.
Kontinuitet naseljenosti u ranome srednjem vijeku potvrđuju nalazi u nekropoli na Velom Dolu, koji zajedno s vinodolskim nekropolom u Gorici (Stranče) daju važne podatke o civilizacijskim promjenama na ovom prometnom području.
Današnje naselje Kraljevica razvilo se uz prirodnu luku starog grada Hreljina u XV. stoljeću. Najstariji podaci potječu iz 1443. kada se naziva Portum re i hreljinska je luka za utovar. Carine na robu plaćaju se ugarskome kralju i od tuda vjerojatno potječe njezin naziv Kraljevska luka. Na talijanskom se nazivala Porto re, a na latinskom Portus regius, dok se hrvatski uvijek naziva Kraljevica (npr. u zapisniku riječkog gradskog vijeća iz 1605 god. luka Kraljevica u Vinodolu, u Novljanskom urbaru iz 1606., te u XVIII. st.).
Kraljevica je najprije pod vlašću Frankopanima, a kasnije u XVII. stoljeću pod Zrinskima. U XVII. st. knezovi Zrinski grade veliki dvorac (Stari grad), a Frankopani drugi raskošni kasnorenesansni dvorac (Novi grad).
U srednjem vijeku veću važnost dobiva luka Bakarac.
U prvoj polovini XVII. st. Kraljevica opet dobiva na značaju kada Karlo VI donosi odluku da Kraljevicu učvrsti lukom i izgradi brodogradilište za austrijske brodove koji su na Jadranu trebali konkurirati pomorskoj velesili Veneciji. Brodogradilište je osnovano carskim ediktom 1729. godine. Najintenzivniji radovi na izgradnji luke izvode se od 1729. do 1732. godine, kada nastaje i glasovito brodogradilište, prvo u Hrvatskom Primorju. Kraljevica se počinje naglo razvijati. Povoljnom položaju za trgovinu pogoduje i stjecište cesta koje se tijekom XVIII. i XIX. st. grade na primorskom i goranskom području. Izgradnjom Karolinske ceste (građena 1726.) postupno vodeću ulogu preuzima luka Bakarac. Drvo se dopremalo u Bakarac, odakle je išlo po Primorju i na otoke, pa i u Veneciju. Bakarac je bio glavna luka sve do 1779. kada je izgrađena Jozefinska cesta od Karlovca do Senja, pa se trgovina drvom počela razvijati i u Senju. Ovo je naselje još u XIX. st. i središte tunolova.
Krajem XIX. st. kraljevička je luka još bila prometna, na glasu kao trgovačko stovarište najviše drveta i soli. Sve do početka XX. st. očuvane su ruševine velikog magazina u luci. Tada je već kraljevička luka slabo prometna, sav je promet usmjeren na Trst i Rijeku.
Slabljenje lučke i brodograđevne djelatnosti donosi početke turizma. U uvali Oštro osnovano je krajem XIX. st. prvo kupalište u Hrvatskom Primorju, a njegov osnivač Nijemac Olschbaur gradi 1904. godine i prvi hotel u Kraljevici, monumentalnu Liburniju, kasnije pretvorenu u sanatorij. Premda 1907. dobiva dozvolu za osnivanje lječilišta, prisiljen je odustati od te ideje zbog obnavljanja brodograđevne djelatnosti u neposrednoj blizini lječilišta. Brodogradilište djeluje i u razdoblju između dva rata, a nakon 1945. temeljito je obnovljeno zbog teških oštećenja od bombardiranja tijekom drugog svjetskog rata. Ljetnikovci i ljetovališta u uvali Oštro grade se u razdoblju između dva rata.
Postojeće stanje registrirane kulturne baštine na području Grada Kraljevice je:
Kraljevica
Smještaj
Grad Kraljevica
Kulturno povijesno nasljeđe
Etno zone i etno spomenici
Galerija
© Ineco, 1995./2005.