TRAMUNTANA

Sjeverni dio otoka Cresa, Tramuntana, s visokim i strmim obalama obuhvaća 1/5 ukupne površine otoka. To je kraj s rijetkim naseljima, oskudne vegetacije i velikim kraškim pašnjacima gdje u slobodi pasu poludivlje ovce.

veća slika veća slika veća slika
Creska Tramuntana

Šumoviti dio Tramuntane, čija površina iznosi cca. 5.500 ha, predstavlja izuzetnu vrijednost prirodne baštine. Biljni pokrov ovog područja pretežito čine šume visokih hrastova, grabova i kestenova. Najstarije stablo hrasta medunca, koje se nalazi na ulazu u selo Sv. Petar, proglašeno je 1997. godine zaštićenim spomenikom prirode.

Na Tramuntani postoje brojni kraški dolovi, spilje i jame. Neke od njih posebno su značajne za biospelološka, paleontološka i prethistorijska proučavanja. Među njima se ističe jedinstveni speleološki objekt Jama Čampari (Banićeva pećina) kod sela Petrićevi u kojoj su pronađena četiri kostura smeđog spiljskog medvjeda stara 12.000 godina. To su jedini takvi cjeloviti kosturi u ovom dijelu Europe.

veća slika
Lokva Pogana

Područje Tramuntane osim s kompleksnim vrijednostima zaštićene prirode (specijalni rezervat), ističe se i arheološkim lokalitetima od prethistorije (Banićeva pećina) do antike i srednjeg vijeka (Beli, Dol), potpuno sačuvanim ruralnim naseobnim cjelinama uz enklave plodnih tala s izvornim oblicima tradicijske arhitekture, brojnim lokvama za rezerve pitke vode i ekološki nenarušenim ambijentom. Lokve su u prošlosti bile bitan činilac u snabdijevanju vodom, te posebice u napajanju stoke.

veća slika veća slika
Creski ovan
Bjeloglavi sup

Nekada je ovaj kraj bio izrazito stočarski, a ovčarstvom se ljudi bave još uvijek. Dobri pašnjaci omogućuju dobru ispašu ovaca. Stada slobodno pasu, a svaka ovca ima svoj “beleh” - oznaku na ušima po kojoj ih vlasnici lako razlikuju. Upravo ovakvo ekstenzivno stočarstvo preduvjet je opstanka bjeloglavog supa najveće i vrlo rijetke europske ptice koja ovdje živi od pamtivijeka. U šumama Tramuntane žive još zečevi i kune. Jeleni, mufloni i divlje svinje su naseljene radi lovnog turizma.

veća slika
Brnistra

Na mjestu gdje s glavne ceste skreće put za Beli, pruža se s Križića (skoro 400 m. visokog planinskog sedla) izvanredan vidik na središnji šumoviti dio Krka sa samostanom Glavotokom na obali. Mjesto je nazvano po križu što se nalazi na kamenome međašu creskih katastarskih općina Beli, Dragozetići i Predošćica. Pogled s ovog mjesta pruža nam pored pogleda na Kvarnersko more i pogled na “vegetacijsko more” kuša (kadulja), magriža (smilje) i pelina.

U neposrednoj blizini je i najviši vrh Tramuntane, brdo Sis na 638 metara iznad mora. Pretpostavlja se da je gradina na vrhu Sis imala posebnu funkciju s obzirom na položaj koji omogućuje kontrolu nad izuzetno velikim područjem (pomorski i kopneni prostor). Brdo Sis bilo je stražarska točka s koje su drevni stanovnici Tramuntane nadzirali svoje okruženje. Upalili bi krjesove u znak upozorenja. Možda od tuda današnji naziv otoka CRES – KRES.

veća slika
Drvo kestena

Ovim krajevima nekad je vladala Venecija. Eksploatirala je drvo za ogrjev i gradnju brodova. Stoljećima je ogrjevno drvo s Tramuntane grijalo Veneciju, Chioggiju i druge talijanske gradove na Sjevernom Jadranu.

Pod austrijskom upravom prvi put se izrađuje katastar zemljišta (1821. godine) i vrše redoviti popisi stanovništva.

veća slika veća slika
Početak eko staze
Pastirski stan - polje

Godine 1997. otvorena je prva poučna eko-staza na otoku Cresu koja vodi područjem Tramuntane. Ima ukupno 20 postaja koje obilježavaju kamene skulpture, djelo su akademskog kipara Ljube De Karina, a na njima su uklesani stihovi Andra Vida Mihičića, velikog pjesnika, domoljuba i mislioca rođenog u Belom.

Danas je Tramuntana uglavnom napuštena. Ljudi su krenuli u svijet trbuhom za kruhom. Prije 50. godina tu je obitavalo 1.487 stanovnika, a danas ih je svega stotinjak u Belom, Dragozetićima i Predošćici. Ipak, ljeti se stanovnici vraćaju i tada ovaj kraj izgleda gotovo kao nekada. Tramuntanu su kao oazu mira počeli otkrivati i turisti koji dolaze u sve većem broju.

Beli
   Dragozetići
     Porozina
       Predošćica
         Otok Cres

© Ineco, 1995./2005.