BELI - POVIJEST

Beli živi u kontinuitetu oko 4.000 godina. Na toj uzvisini, kao i na mnogim brdima Cresa, nađene su debele suhozidine – ostaci prethistorijske gradine.

Prvi poznati stanovnici Beloga bili su Iliri čijih tragova ima po cijeloj Tramuntani. Svoje najslavnije dane Beli doživljava za vrijeme Rimskog carstva kada Rimljani upravo ovdje grade jednu od svojih utvrda za obalu istočne granice i efikasne kontrole unutarnjeg kvarnerskog plovnog puta između Cresa i Krka (Srednja vrata). Tada se Beli zvao Caput Insulae što znači Glava otoka. Caput Insulae spadao je u one gradove koji su u okviru Rimskog carstva imali potpunu autonomiju i nosili naslov republike.

Legenda kazuje da je mjesto, negdje oko 1265. godine, posjetio ugarski kralj Abel (Bela) IV, gdje se sklonio nakon pobjede nad Mongolima na Grobničkom polju. Navodno, njemu u čast mještani su u kamenom zidu isklesali njegovu glavu i mjestu dali ime Beli.

U srednjem vijeku Beli je hrvatski utvrđen grad – castrum, središte seoskog kaptola i samostalne komune kojoj je pripadao sjeverni dio Cresa – sve dok mu koncem 15. st., isto kao i Lubenicama, Venecija nije ukinula autonomiju.

Smještaj
  Kulturno-povijesno nasljeđe
   Tramuntana

© Ineco, 1995./2005.