Današnji izgled Beloga obilježava gusti ulični raster srednjovjekovnog tlocrta. Nepravilno i gusto gradsko tkivo u nizovima povezanih dvokatnih kuća otvara se na najvišoj točki humka s javnom cisternom u sredini i sa sakralnim objektima sa strane. Tu je romanički zvonik i župna crkva Sv. Marije s dograđenom ložom i Marijina kapela, a posvuda uokolo mnogo uličica, često presvođenih, i dvorišta sa starim cisternama. Trg Pricrekva, s kamenim sjedalima uokolo, središte je Beloga gdje se i danas odvija sav javni i društveni život.
Beli - ambijent |
Beli - detalj vrata i prozora |
Konačna forma naselja povijesno je definirana dogradnjom nizova kuća na potezu nekadašnjih gradskih zidina u 18. i 19. stoljeću. Među stambenim objektima ističe se poneki ambiciozniji primjerak pučkog graditeljstva, kao kuća na trgu s vanjskim stubištem i balaturom, te natkrivenom terasom. Sačuvan je i jedan od toševa za masline.
Crkva Sv. Marije |
Loža uz crkvu |
Župna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije s romaničkim zvonikom i očuvanom srednjovjekovnom supstrukcijom, pregrađivana je i dograđivana u 18. i 19. st. U crkvenoj loži uzidani su fragmenti predromaničke plastike – pleterna dekoracija iz 19.-20. st. U unutrašnjosti crkve je kip Sv. Antuna, izrezbaren u maslinovu drvu i dvije nadgrobne ploče s uklesanim glagoljskim natpisima – jedna klerika s uklesanom godinom 1639., te druga jednog ratara, na kojoj je uklesano njegovo oruđe: srp, plug i škare za rezanje ovčje vune.
|
Mala romanička crkvica Sv. Marije čuva u sakristiji vrijednu, srednjovjekovnu crkvenu zbirku – procesijski bakreni križevi iz 13. i 14. stoljeća. U Belom ima i nekoliko glagoljskih natpisa. Najvažniji je onaj iz 16. st. koji govori o tome da je papa Julije dao neke povlastice Martinu Šubru i Jakovu Škotiću, a koji su bili “kaštalidi” i “guvernaduri” bratovštine Sv. Sebastijana i Sv. Fabijana, kao i svoj ostaloj braći “ki pul njih budu”. |
Na groblju je gotička, šiljasto nadsvođena crkva Sv. Antuna s početka 15. stoljeća.
|
|
Smještaj
| ||
|
Povijest
| ||
|
Tamuntana
|
© Ineco, 1995./2005.