

Stare razglednice Bakra (Bakarski zaljev, luka i "Turska kuća")

Zlatno doba razvoja Bakra je feudalno (1225 - 1671). U XIII. st. Bakar je u sklopu Vinodolske župe. Darovnicom Andrije II 1225. god. pripao je Vinodol, a s njim i Bakar krčkim knezovima Frankopanima, te uz kraće izmjene gospodara u XV stoljeć u opet dolazi u posjed Frankopana, a od 1550 - 1670. god. Zrinjskih, tj. do pogibije Petra Zrinjskog i Frana Krste Frankopana. Bakar osim strateške, trgovačke, pomorske i brodograđevne funkcije uz vinogradske i ribarske resurse je središte iz kojeg Vinodolska župa komunicira.
Nakon 1670. godine prelazi Bakar pod državnu upravu i mjestom upravljaju kapetani. Komorsko doba (1670.-1774. god.) iako započinje pljačkom dobara i uništavanje privrede, uskoro vraća značajnosti gradu kapetanijom, nadležnom za cijeli Vinodol, a nadležnost kraljevskog i carskog vikarijata širi se i u dubinu tadašnje Hrvatske sve do Ozlja. Carskim dekretom Marija Terezija 1778. godine proglašava Bakar slobodnim kraljevskim gradom sa slobodnom lukom. To je vrijeme snažnog razvoja pomorskog prometa u Bakru, a s tim u svezi i njegove pojačane izgradnje. U Bakru je 1849. osnovana nautička škola, a 1875. Hrvatsko brodarsko društvo.
Izgradnjom željezničke pruge Karlovac-Rijeka 1883. promet se skreće iz bakarske u riječku luku, te Bakar postepeno gubi značenje.
Dvadeseto stoljeće započinje industrijalizacijom Bakarskog zaljeva i samoga grada, što rezultira devastiranjem prirodnih kvaliteta i mijenjanjem života Bakra.
![]()
|
|
© Ineco, 1995./2006.